Autorka teksta predstave „Ivo Vizin - kapetan od snova”
Jelena Lela Milošević uspješno je zaplovila u svijet dječje mašte i potvrdila stav
Duška Radovića da „za djecu treba pisati kao za odrasle, samo mnogo bolje”. Bio je ovo njen dramski prvijenac za djecu, postavljen i premijerno izveden u Kotoru, u produkciji Kotorskog festivala pozorišta za djecu, Gradskog pozorišta Podgorice i Kulturnog centra „Nikola Đurković” Kotor. Dramski tekst „Ivo Vizin - kapetan od snova”, nagrađen na konkursu Udruženja za razvoj pozorišta za djecu i mlade (ASSITEJ) Crne Gore. Nagrada joj znači kao potvrda kvaliteta njenog umjetničkog izraza, a poslije prvog komada za djecu sigurna je da je pisanje za najmlađe jednako teško kao ono za odrasle, ali je vrlo samokritična i dodaje da „uvijek može bolje”.
Dramaturškinja Jelena Milošević, dramska spisateljica i scenaristkinja, rođena je na Cetinju gdje je završila osnovnu i srednju školu. Diplomirala je Dramaturgiju u klasi profesora
Siniše Kovačevića na Akademiji umetnosti u Beogradu. Magistrantkinja je na Odsjeku za produkciju na FDU na Cetinju, gdje je niz godina bila angažovana kao saradnica u nastavi za predmet Filmski i TV scenario na Odsjeku za dramaturgiju.
Osim dramatizacije priče „Dobro drvo”, realizovane u Gradskom pozorištu, do sada je, kaže, uvijek pisala „za odrasle”. Njen diplomski komad „Risana IV” imao je svoju premijeru u Sarajevu, a komad „Kuvada” postavljen je u Zetskom domu. Po njenoj drami „Savršeno loš dan” („Napolono slab dan”). snimljen je film u Sloveniji. Za kratki film „Jagode”, koji je prikazan na raznim festivalima širom svijeta, napisala je scenario, uradila režiju i produkciju. Povodom jubileja 65 godina Gradskog pozorišta napisala je scenario za dokumentarni film „Na putu do kuće”. Inspiraciju za oslikavanje lika i djela mladog Iva Vizina, pomorskog kapetana sa Prčanja koji je oplovio svijet, kaže, nije nalazila u nekim poznatim okvirima, s obzirom da je na raspolaganju imala vrlo šture istorijske podatke.
– Kad sam iščitavala dostupne podatke iz biografije Iva Vizina, prosto su mi se tako poređale misli u glavi. Podatke sam nalazila na internetu, u određenim istorijskim knjigama u kojima se pominju podvizi kapetana Vizina. Sve se uglavnom svodilo na njegovo odraslo doba, nakon što je oplovio svijet. Sjela sam i shvatila da nemam dovoljno materijala za dramu u dokumentarnoj građi, a pošto sam htjela baš da pišem o Vizinu, odlučila sam se na domaštavanje. Razmišljala sam o čemu bi mogao kao dječak da mašta neko ko je kao odrastao oplovio svijet. Zatim sam tom dječaku, u dramskom smislu, otežala okolnosti do postizanja svog cilja i stavila ga na test istrajnosti i ljudskosti. I eto tako je nastala ova drama, objašnjava Milošević.
• Kapetana Iva Vizina znamo sa portreta u Pomorskom muzeju Crne Gore u Kotoru kao mrgodnog plemića oštrog pogleda – uvijek su u prvom planu bili njegova slava i podvig. Odakle Vam ideja da je on kao dijete bio siromašan, je li to istorijska činjenica ili mašta?– Nije istorijska činjenica već okolnost u koju sam ga stavila kako bi se pojačao utisak o njegovom kasnijem uspjehu. Ipak je drugačije kad neko iz tog miljea napravi takav podvig nego neko ko to sebi lakše može da priušti. Ipak je on morao mnogo da se potrudi prvenstveno da sebi priušti brod sa kojim će oploviti svijet. Ali je moguće i da je bio siromašan, ne zna se. A što se tiče njegovog portreta: taj njegov mrgodni i oštri pogled me je inspirisao da tražim razlog zbog kojeg bi tako uspješan moreplovac bio nezadovoljan. Razmišljala sam zašto je tako mračan, a uspio je u onome o čemu mnogi tada sanjaju. I eto našla sam razlog u tome, da je i pored svih uspjeha, taj bol za gubitkom sestre u djetinjstvu zauvjek ostavio trag na njegovom licu.
Ovim tekstom ste na umjetnički način valorizovali djelo Vizina i kroz predstavu ga učinili bliskim mladoj generaciji. Koliko je još takvih likova iz naše kulturne istorije, koji čekaju na svoj red da uđu u dramske tekstove? – Ima naravno još zanimljivih likova koji bi mogli da budu inspiracija za dramske komade ne samo za djecu već i za odrasle i ne samo iz Boke Kotorske već i iz cijele Crne Gore. Treba istraživati pa pisati, i sve se svodi na lično interesovanje samog pisca. Možda zato i nema toliko obrađenih ni tema ni ličnosti koje zaslužuju da se nađu u nekim komadima. Ali postoji način, ako neka opština želi da neke ličnosti ili događaj po kojima su prepoznatljive ostanu upamćeni na ovakav način, onda se izabere dramski pisac za kojeg smatraju da može odgovoriti takvom zadatku i prosto se naruči tekst.
• Kakva je bila Vaša saradnja sa rediteljem Zoranom Rakočevićem, dramaturškinjom Draganom Tripković i cijelom divnom ekipom? – Nisam imala kontakt ni sa kim tokom procesa. Predstavu sam prvi put odgledala na premijeri u Kotoru, kao i Vi. Cijelu ekipu koja je radila na predstavi znam od ranije i nisam ni najmanje sumnjala da će dati sve od sebe da naprave nešto zaista dobro. Rediteljski jako lijepo vođena predstava, glumački vrlo dobro zaokružena. A što se tiče dramaturgije, kao neko ko je iste struke mogu da kažem, da je zanatski vrlo precizno urađen svaki zahvat, tako da je dramaturški dio predstave, na koji smo mi autori uvjek najosjetljiviji, više nego dobro urađen.
• Da li nedostaje tekstova za mlade i djecu? Niz kvalitetnih predstava u produkciji Kotorskog festivala pozorišta za djecu urađeno je zahvaljujući baš ASSITEJ-u.– Nedostaje tekstova za sve uzraste. I konkursi su uvjek dobar način za podsticaj, ali ih mora biti mnogo više i češće. Samim tim ćemo dobiti još mnogo dobrih predstava.
• Hoćete li nastaviti da pišete za djecu?– Već pišem novi komad, ali ne za djecu, mada planiram. Sve zavisi od inspiracije.
M.D.Popović
Djeca brzo dolaze do informacija
• Koliko je današnjoj djeci i mladima teže ili lakše da dođu do suštinskih, pravih vrijednosti, u odnosu na njihove „vršnjake” iz Vizinovog doba?– Svako vrijeme nosi neke svoje karakteristike. Danas smo u eri ogromnog tehnološkog napretka u odnosu na to vrijeme, djeca brže i lakše dolaze do informacija koje u to vrijeme nisu uopšte bile dostupne, nije ih bilo ili je do njih bilo mnogo teže doći. Međutim, da li današnja djeca brže dolaze do suštinskih informacija i da li gaje prave vrijednosti, e to će se tek pokazati u budućnosti.
)){kind=small}
